|
POSTUPAK
OTVARANJA CARINSKOG SKLADIŠTA
Odredbama člana 126. stav (2) Carinskog zakona (“Službeni glasnik RS”, br.
73/2003) propisano je, da je carinsko skladište mesto gde se roba može smestiti
u skladu sa propisanim uslovima, koje odobri carinski organ i koje je pod
carinskim nadzorom.
Odredbama člana
127. Carinskog zakona carinsko skladište može biti javno ili privatno. Javno
skladište je carinsko skladište u kome lice može skladištiti robu. Privatno
skladište je carinsko skladište namenjeno skladištenju robe držaoca skladišta.
Držalac skladišta je lice kome je carinarnica odobrila da upravlja carinskim
skladištem. Korisnik skladišta je lice koje je prema deklaraciji obavezno da
stavi robu u postupak carinskog skladištenja ili lice na koje je korisnik
skladišta preneo ta prava i obaveze.
Shodno odredbama
člana 128. Carinskog zakona propisano je da je za upravljanje carinskim
skladištem potrebno odobrenje carinskog organa, koje, između ostalog, treba da
sadži i uslove za upravljanje carinskim skladištem. Odobrenje se daje na osnovu
pisanog zahteva koji lice, koje želi da upravlja carinskim skladištem, treba da
podnese nadležnoj carinarnici. Zahtev mora da sadrži podatke neophodne za
davanje odobrenja sa obrazloženjem ekonomskih potreba za njegovo otvaranje i
skladištenje robe. Podnosilac zahteva prilaže dokaze da ispunjava uslove
propisane u vezi sa: smeštajem određene vrste robe, obavljanjem pojedinih
delatnosti ili rukovanjem robom koja se smešta u takvo skladište.
Da bi se na propisan
način mogle primeniti odredbe o postupku carinskog skladištenja iz člana 126. do
138. Carinskog zakona, u skladu sa članom 255. stav 2) Carinskog zakona, moraju
se ispuniti sledeći uslovi:
I
Carinsko skladište treba da bude zatvorena prostorija ili ograđeni prostor,
namenjen za smeštaj robe iz člana 126 stav 1. i 133. stav 1. Carinskog zakona.
II
Nadležni carinski organ za davanje odobrenja za upravljanje carinskim skladištem
je carinarnica.
III Uz
zahtev za otvaranje carinskog skladišta podnosilac mora da priloži sledeću
dokumentaciju:
1)
dokaz o pravnom osnovu za korišćenje prostorija, odnosno prostora
namenjenih za carinsko skladište (pravo svojine, zakup i dr.);
2)
skicu sa tehničkim opisom prostorija, odnosno prostora, namenjenih za
carinsko skladište;
3)
dokaz o registraciji podnosioca zahteva u odgovarajućem registru, a u
slučaju da je podnet zahtev za otvaranje javnog carinskog skladišta i dokaz o
registraciji podnosioca zahteva za obavljanje poslova skladištenja robe;
4)
dokaz o poreskom identifikacionom broju (PIB) i o broju važećeg žiro
računa;
5)
akt nadležnog organa kojim se potvrđuje da su ispunjeni posebni uslovi,
ako su za skladištenje određene robe propisani takvi posebni uslovi;
6)
izjava da su obezbeđene prostorije i inventar neophodni za sprovođenje
mera carinskog nadzora i carinjenje robe u carinskom skladištu.
IV U
postupku davanja odobrenja za otvaranje carinskog skladišta, carinarnica
obrazuje komisiju koja pregledom priložene dokumentacije i prostorija (odnosno
prostora) namenjenih za carinsko skladište, utvrđuje da li dokumentacija
odgovara činjeničnom stanju, da li su prostorije podesne za smeštaj carinske
robe i da li su obezbeđeni uslovi za sprovođenje mera carinskog nadzora.
Komisiju imenuje
upravnik carinarnice, a čine je predsednik komisije i dva člana. Nakon pregleda
dokumentacije i prostorija, komisija o svom nalazu sastavlja zapisnik u tri
primerka, od kojih dva zadržava carinarnica, a treći se dostavlja podnosiocu
zahteva.
Na osnovu
pismenog zahteva za otvaranje carinskog skladišta i nalaza komisije, carinarnica
donosi rešenje.
V
Carinsko skladište mora biti obeleženo tablom za natpisom “Carinsko skladište” i
nazivom držaoca skladišta.
VI
Carinarnica može odrediti da svaki ulaz u carinsko skladište mora biti pod
neposrednim carinskim nadzorom, uključujući tu i suključarstvo, koje podrazumeva
da se ulaz u u carinsko skladište obezbeđuje sa dve brave, pri čemu ključ od
jedne brave drži carinski organ, a ključ od druge brave držalac carinskog
skladišta.
VII Ako
se držalac carinskog skladišta ne pridržava obaveza propisanih Carinskim zakonom
ili propisom donetim na osnovu tog zakona, carinarnica može privremeno da
zatvori carinsko skladište i da odredi rok u kome se utvrđeni nedostaci moraju
otkloniti. Ako držalac carinskog skladišta ne ukloni utvrđene nedostatke u
određenom roku, carinarnica donosi rešenje o trajnom zatvaranju carinskog
skladišta.
Važno je
napomenuti da se shodno odredbama člana 130. Carinskog zakona prava i obaveze
držaoca skladišta mogu, uz saglasnost carinskog organa, preneti na drugo lice.
Odobrenje za
upravljanje carinskim skladištem može se izdati samo licima sa sedištem ili
prebivalištem u Republici Srbiji.
Odredbama člana 216. do
218. Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju
carinske robe i naplati carinskog duga (“Službeni glasnik RS”, br. 127/2003,
20/2004, 24/2004, 63/2004, 104/2004) propisani su određeni uslovi o postupku
carinskog skladištenja, kao što su vođenje magacinske knjige shodno Uputstvu o
jedinstvenom načinu vođenja evidencije za robu smeštenu u carinskom skladištu
(“Službeni glasnik RS”, br. 68/04), polaganje odgovarajućeg obezbeđenja shodno
članu 131. Carinskog zakona, i dr. |